| Laura: |
Bok, Davore! Samo naprijed. |
| Davor: |
Bok! Kako si? |
| Laura: |
Evo, dobro sam. Čistim dnevnu sobu. |
| Davor: |
Što si vrijedna. |
| Laura: |
Moram biti vrijedna. Moja nova cimerica dolazi za dva dana. |
| Davor: |
A u koliko sati ona dolazi u nedjelju? |
| Laura: |
Avion dolazi u podne. Sandra i ja idemo na aerodrom po nju. |
| Davor: |
Ona je iz Njemačke, je li tako? |
| Laura: |
Da, iz Berlina. |
| Davor: |
Znaš li je li studentica? |
| Laura: |
Da, studira antropologiju i etnologiju. |
| Davor: |
A koliko ima godina? |
| Laura: |
Joj, ne znam. Možda dvadeset. |
| Davor: |
A zašto ona dolazi u Zagreb? |
| Laura: |
Dolazi učiti hrvatski na Filozofski fakultet. |
| Davor: |
A zašto hrvatski? |
| Laura: |
Njezina mama je Hrvatica i želi naučiti hrvatski. |
| Davor: |
A koliko dugo ona planira biti u Zagrebu? |
| Laura: |
Kratko, samo dva mjeseca. |
| Davor: |
A što onda? Planiraš li još uvijek tražiti novi stan ili želiš ostati u ovom stanu? |
| Laura: |
Nisam sigurna. Razmišljam možda tražiti novi stan. Želim živjeti u centru. Ovdje je lijepo, ali je daleko. Svaki dan moram ići na tramvaj. |
| Davor: |
Sada je dobro vrijeme za tražiti stan. A želiš li jednosoban ili dvosoban stan? Stanovi u centru mogu biti manji. |
| Laura: |
Mislim da želim živjeti sama. |
| Davor: |
Ok, onda to nije problem. |
