Lekcija 1: Po Zagrebu
Sandra: | Bok! Gdje si? Hoćemo li na kavu? |
Davor: | Evo me u Domu sportova. Slobodan sam za pola sata. Gdje si ti? |
Sandra: | U gradu sam. Došla sam do knjižare Fraktura. |
Davor: | Ti si na drugom kraju grada. Hoćeš li da se nađemo na trgu ispod sata? |
Sandra: | Dogovoreno! U podne, može? |
Davor: | Super! A jesi li zvala Lauru i Marija? |
Sandra: | Nisam još. Hajde, ti nazovi Lauru, a ja ću Marija. |
Davor: | Može! |
Davor: | Bok! Gdje si? |
Laura: | Evo me ispred dvorane Lisinski. Ti? |
Davor: | U Domu sportova. Čuo sam se sa Sandrom. Idemo na kavu u podne. Jesi li slobodna? |
Laura: | Može. A gdje? |
Davor: | Na trgu ispod sata? |
Laura: | Dogovoreno. |
Davor: | Hoću li doći po tebe? |
Sandra: | Ma ne treba. Lijepo je vrijeme. Idem pješice. |
Sandra: | Bok! Gdje si? |
Mario: | Evo me u Importanne centru. Ti? |
Sandra: | Evo me u knjižari Fraktura. |
Mario: | Opet kupuješ knjige! Što si sad našla? |
Sandra: | Ima svašta nešto… nisam još odlučila. |
Mario: | Tebi nikad dosta knjiga. |
Sandra: | Upravo tako. Nego, reci mi, jesi li slobodan? Mi idemo na kavu. |
Mario: | Joj, ne mogu. Moram do fakulteta. Moram biti tamo između 12:00 i 13:00 sati. Idem na konzultacije kod profesora. |
Sandra: | U redu. Javi se kasnije. |
Mario: | Hoću. Pozdravi društvo. |
Sandra: | Čujemo se. |
Sandra: | Jeste li slobodni večeras da idemo u kino? |
Davor: | Danas mi je luda kuća. Bit ću po gradu cijeli dan. Jedva čekam doći kući. Možda u petak? |
Laura: | Slažem se. Bolje u petak. |
Sandra: | A zašto ne danas? |
Laura: | Poslije kave idem do fakulteta. Onda moram do nacionalne i sveučilišne knjižnice. Radim na projektu i moram posjetiti i neke muzeje. |
Sandra: | A ti, Davore? |
Davor: | Ne pitaj! Nakon kave idem do banke, pa na fakultet. Imam predavanja do 17:00 sati. U 18:30 idem zubaru, a nakon toga u teretanu. |