Laura: |
Bok, Sandra! Kako si? |
Sandra: |
Dobro sam, a ti? |
Laura: |
Dobro sam. Slušaj, moram te nešto pitati. |
Sandra: |
Reci. |
Laura: |
Što radiš ovaj vikend? Jesi li slobodna? |
Sandra: |
U subotu idem u Samobor posjetiti baku i djeda. Natrag sam u Zagrebu tek navečer, ali sam slobodna u nedjelju cijeli dan. Zašto? |
Laura: |
Želim ići u IKEA-u ovaj vikend, ali ne znam gdje je? Izgleda da je daleko. Možemo li ići zajedno? |
Sandra: |
Da, naravno! Idemo zajedno. IKEA nije blizu, ne možeš ići sama. |
Laura: |
Hvala ti! Ja znam da ti imaš stila. |
Sandra: |
Da, ali ne kao ti. Ti imaš oko za detalje. Ti si umjetnica u duši. A što želiš kupiti? |
Laura: |
Stvari za sobu. Želim urediti sobu. Još nemam skoro ništa u sobi. Sljedeći vikend dolazi moja nova cimerica. |
Sandra: |
Super! Ja volim birati namještaj. A odakle je tvoja cimerica? |
Laura: |
Mislim da je iz Njemačke. |
Sandra: |
A kad želiš ići u IKEA-u, ujutro ili popodne? |
Laura: |
Možda ujutro? Što ti misliš? Znam da se IKEA otvara u 10:00, a zatvara u 18:00. |
Sandra: |
Idemo ujutro. Možemo i ručati zajedno nakon šopinga? |
Laura: |
Dobra ideja? A gdje? |
Sandra: |
Možemo ručati u restoranu Fotić u centru grada. |
Laura: |
Ne znam gdje je, ali slažem se. Hvala ti puno!!! |
Sandra: |
Ma nema na čemu! Idem sad na predavanje. Čujemo se kasnije! |
Laura: |
Čujemo se. |