Lekcija 1: Planovi i želje
| Mario: | Bok, Laura. Kako si? |
| Laura: | Hej! Dobro sam. A ti, što radiš? Što ima nova? |
| Mario: | Svašta nešto, a opet sve po starom. Praznici su gotovi i sad opet puno učim. Stalno sam na fakultetu ili ovdje u knjižnici. Imam ispitexam za 10 dana. |
| Laura: | Znam kako ti je. Tako mi je i samoj. Trči vamo, trči tamo. |
| Mario: | Nego…što radiš ovaj vikend? Imaš li planove za vikend? |
| Laura: | Nisam sigurna. Za sada nemam ništa u planu. Zašto? |
| Mario: | Hoćeš li da gledamo neki film? Sandra i ja smo razmišljaliwe were thinking što ovaj vikend. Možda možemo ići u kino ili pogledati neki film kod kuće? |
| Laura: | Dobra ideja! Znaš, već odavno želim pogledati film Tko pjeva zlo ne misli. Čula samI’ve heard (f.) da je to hrvatski klasik! |
| Mario: | Hm… nisam baš siguran da želim gledati taj film. Ne volim stare filmove. Hoću pogledati neki novi film. |
| Laura: | Čula sam također da Jasmila Žbanić ima dobre filmove. Mislim da se jedan zove Grbavica. |
| Mario: | Da! Jasmila Žbanić je poznata bosanska redateljica. Ima super filmove. Mislim da je Grbavica jako dobar film, ali tematika je jako teška. Ne volim tužne filmove. Možda možemo pogledati neku komediju? Znam da ti voliš drame i komedije. |
| Laura: | Imaš li neku ideju? Već smo gledali Zvizdan. A kako se zove onaj drugi film o kojem smo pričali? |
| Mario: | Misliš Svećenikova djeca? |
| Laura: | Da! Taj film! |
| Mario: | To je dobar film. Imam film na DVD-u. |
| Laura: | Odlično. A gdje gledamo film? Kod mene? |
| Mario: | Možemo ili kod tebe ili kod mene. Meni je svejedno. |
| Laura: | Možemo kod mene. Možda oko 20:00? |
| Mario: | Dogovoreno. Hoćeš li da nešto donesem? |
| Laura: | Možda možemo naručiti pizzu, napraviti kokice? |
| Mario: | Dobra ideja! |